AnaM

nedjelja, 18.10.2015.

Sreća stanuje u vrtu...

Žuti cvjetovi su u horu pozdravili jesen.
Njihovo je doba nastupilo.
Sretni zajedno prave buket u vrtu ...


Bijeli sirotani jedva su se izborili sa lošim vozačem.
Mogao bi se tu parkirati kamion s prikolicom,
ne ona je pravo njima na glavu capnula.
Malo su krive grančice,
ali zato su cvijetić simpatičniji i raduju se suncu ...

Mi smo vatreni borci, zajapureno klikću crveni cvijetići.
Preko nas je prešlo što god ima 4 kotača
sve vozač do vozača, tandrmoljka mu, ali ne damo se.
Malo kasnimo ali sigurno dolazimo veselo prošaptaše.
Kad smo samo živi ...

Netko voli komfor civilizacije, ma i kratko živio.
Bolilo nas je kad su nas rezali,
ali sretni smo jer smo nekom uljepšali dan,
a nekom smo zaradile novac za današnji kruh.
Naši drugari cvijetići, otišli su u posjet nekom tko ne može u vrt,
Živjećemo kraće, ali sretni smo iako dajemo život za jedan osmjeh.

Tu smo od ranog proljeća, prošetale se na blogu
i čim nas je vidio jedan bloger prepoznao nas i ovjekovečio.
Kako i ne bi, ta i Trnova Ružica po nama je dobila ime.

Kraljica, ljepotica vrta, ohola i pomalo usamljena.
Provukla se kroz ogradu u susjedov vrt,
pati za jorgovanom koji se ulenio.
Sretno joj čekanje, prekrasan je vidjeće u proljeće ...

Sreća je sreća, ili je imaš ili je nemaš.
Obično oni koji je imaju i ne znaju dok je ne naljute pa ona ode.
Možda joj netko zalupi vrata, uvrijedljiva je.
Svi, baš svi je žele.
Ja želim svakom tko je samo gvirnuo, a i onima koji nisu,
da sreća zauvijek stanuje u njihovom vrtu i njihovom srcu ...

- 16:41 - Komentari (22) - Isprintaj - #