AnaM

Sunce je milovalo travu.
 Kolona mrava je žurila preko meredvina na zid, pa u neku sobu (nisam znala da i mravi trebaju ljestve) Gazda kuće ih nije baš blagonaklono gledao (znači li to da ne voli posjetitelje?)
 Opružio na stazici, zatvorenih očiju uživao je u prvim ljetnim danima. Mislio je kako je divan svijet. Nikog ne dira, samo hoće da uživa u svom miru. Ništa mu nije bilo potrebno, samo ovaj mir i toplina prvih sunčevih zraka. Grane obližnjeg drveća pogledavale su Sunce razmišljajući o skorom proljeću, zelenim listovima i letećim gostima na svojim granama. Bijela ljuljačka je odolijevala namjerama vjetra da je zanjiše.
Onda se pojavila ona.
Kao slučajno našla se u njegovoj blizini. Žmirkala je zelenim očima, protezala se na Suncu. Nije bila gladna, ali ona je lovac, uvijek spremna nekog proguta. Doručkovala je nešto spremno baš za nju, pa se opustila promatrajući pauka koji je vrijedno pleo mrežu.
Neki bumbar joj je proletio tik pored nosa, uvrijeđeno je otvorila prvo jedno oko, pa drugo.
Ugledala ga je. Onako bezbrižan nije ni sanjao što ga čeka.
Dotakla ga je noktom.
On se pomaknuo, kao da je htio reći, pusti me, ne čačkaj mečku.
Dotakla ga je po tijelu, on se zabezeknuo, malo se pomaknuo, ali ona je uporno nasrtala Kad se najmanje nadao, prevrnula ga je.Pokušao je da se igra s njom, ali ona je tako gruba. Naljutio se ... pobjegao
Gledala je lijevo desno.
Gdje li je nestao?
Cica Maca pokuša ga nadje ispod velikog lista, ali mali zeleni gušter, pobjegao je u svoju sigurnost ...

Oznake: Sinki priča, priroda se budi